Tursku osvojio ćevapima: Sa 14 godna izbjegao iz BiH, sada je vlasnik 22 restorana u 14 turskih gradova

Otac Nine Kavare tokom rata bio je zarobljen u logoru Gabela kod Čapljine, a uslov za njegovo oslobađanje bio je oidlazak porodice u neku treću zemlju.

Kavare su imali rodbinu u Turskoj koja je poslala garantno pismo i porodica je krenula u novi život.
“Dali su nam rok od 24 sata da napustimo BiH. Preko Hrvatske, Mađarske, Rumunije i Bugarske, stigli smo u Tursku 1994. godine”, priča Nino Kavara.

“Imao sam tada 14 godina. Zajedno s majkom, ocem i sestrom doselili smo u Izmir. Tamo nam je pomogla naša rodbina”, rekao je Kavara, dodavši kako je po dolasku u Izmir trenirao u košarkaškom klubu Tuborg.

Dodaje kako su njegovi roditelji 1999. godine otvorili prvi restoran u Karsiyaki, dijelu grada Izmira, koji će kasnije biti temelj današnjeg lanca restorana.

“Otvorili smo restoran i nazvali ga Everyday Grill. Nudili smo i ćevape, a naš cilj je bio da gostima ponudimo i balkanska jela. To smo radili vrlo uspješno”, istakao je Kavara.

Nakon smrti oca, Kavara je bio primoran napustiti košarku, te se zajedno s majkom isredotočio na posao u restoranu.

Ističe kako je nakon 15 godina iskustva u sektoru gastronomije želio napraviti brend, s imenom koje će u sebi nositi i bosansku i tursku kulturu.

“Krenuli smo od imena somun koje se koristi i u BiH, te smo naš brend nazvali ‘Somunarasi’ (ćevapi u somunu). Ćevapi se i na ovim prostorima gostima nude u somunu. Naš prvi restoran pod tim imenom otvoren je 2014. godine u Karsiyaki”, rekao je Kavara.

Nakon što se ovaj korak pokazao uspješnim, Kavara kaže kako su otvorena još dva restorana u Izmiru, da bi danas u 14 turskih gradova, otvorili ukupno 22 restorana.
Na pitanje novinara zašto su se baš fokusirali na ćevape, Kavara je istakao kako je ćevap samo po sebi univerzalan.

“Ćevap je jelo za široke mase. Da li ste nekada čuli da neko ne voli ćevape? Od djece pa do starijih, svi vole ćevape. Zapravo, u temelju najvećih prehrambenih lanaca u svijetu su zapravo ćevap i hljeb”, smatra Kavara.

Naglasio je kako su odlučili da ćevape poslužuju na metalnim tanjirima, što je praksa i u zemljama Balkana. Dodaje kako je polako u meni njigovog restorana počeo ulaziti i burek ispod sača.

Za sve recepte i proizvodnju hrane, kako je kazao Kavara, zadužena je njegova majka. Ona se brine i za obučavanje i zapošljavanje osoblja u restoranima.

Kavara je na kraju poručio kako je osnovao firmu i u Bosni i Hercegovini, putem koje planira svoje proizvode iz BiH plasirati u Tursku. Kaže da je to učinio ako bi se na neki način odužio svojoj domovini.

Made in Bosnia